Iako u velikoj manjini, ograničeni prvenstveno raspoloživom memorijom i dostupnim I/O jedinicama, uslužni programi igrali su važnu ulogu na ondašnjoj računalnoj sceni. U najmanju ruku utrli su put današnjim rješenjima poput Office paketa, baza podataka, 3D crtanju itd.
Data Genie u stvari više podsjeća na današnje spreadsheet alate poput MS Excela. 'Baza' podataka je u stvari tabela od najviše 15 stupaca , pri čemu ime svakog stupca ne može biti dulje od 10 karaktera. O broju karaktera u stupcu (jednako za sve stupce) ovisi i broj zapisa koje je moguće zapisati u bazu. Primjerice, uz 128 kB RAM-a i broju karaktera od 20, moglo se je raditi s najviše 219 zapisa.
Klasičan upit na bazu nije moguć, odnosno uvijek se vraća samo jedan pronađeni zapis, tako da je to više pretraživanje a manje upit. Nastavak pretraživanja prikazao je drugi, treći i tako redom zapise sve do kraja.
Osim na kazetu, podaci se mogu spremiti i na ZX Microdrive, što je sa strane korisničkog iskustva puno prihvatljivije u smislu brzine.
Make-A-Chip davni je predak alata kao što su LTSpice, Proteus, Tina-TI ili starijih kao Electronic WorkBench ili Circuit Maker za simulaciju elektroničkih sklopova.